Na nalazištu Doci u Gornjoj Vitini godine 1956. D. Sergejevski istražio je ostatke ranokršćanske crkve 13,10 x 11,37 m, orijentirane istok – zapad. Crkva se sastojala od naosa s apsidom i bočnih prostorija s južne i sjeverne strane. U južnome dijelu otkrivena je dvostruka nadsvođena grobnica, a u središnjemu ostaci baze oltara. Zidovi su sačuvani prosječne visine do pola metra. Građeni su od lokalnoga vapnenca, s malterom ali bez obrade kamena. U toj fazi iskapanja nije pronađena krstionica ni elementi arhitektonske dekoracije i crkvena namještaja. Godine 2015. studenti Odsjeka za arheologiju, Filozofskoga fakulteta u Mostaru, pod vodstvom B. Marijanovića, izvršili su revizijsko iskapanje bazilike. U sjevernoj prostoriji pronađen je krsni zdenac, grob u središnjoj prostoriji i na južnoj strani dvije kasnoantičke grobnice. Središnja grobnica ima ulaznu arhitekturu u tehnici opus mixtum, s naizmjeničnom uporabom opeke i kamenih blokova, koja se počela koristiti krajem carskoga razdoblja. Pronađen je i jedan impostni kapitel s motivom križa i pauna, koji se po svojim obilježjima može svrstati u proizvod naronitanskih radionica 5.-6. st. Petstotinjak metara zapadno od crkve u Docima, na položaju tada zvanom Borasi, danas Šipkova glavica, krajem 19. st. Truhelka otkrio je malu jednobrodnu crkvicu (oratorij) 8,20 x 5,70 m. Imala je apsidu koja je bila unutra polukružna, a izvana poligonalna. Unutar prostorija pronađen je dio arhitektonskoga ukrasa oltara. Kasnije je iz gomile materijala pored crkve izvađeno nekoliko imposta i prozorskih stupaca. Naknadnim revizijskim istraživanjima tijekom 2013. i 2014. otkrivena je kasnoantička grobnica, a ispod nje dva groba od spolija nekoga starijeg antičkog objekta. Po svemu sudeći, oratorij koji je pronašao Truhelka nalazio se u sklopu jednoga znatno većeg kasnoantičkoga kompleksa. Među sitnim materijalom prevladava krovni crijep, ulomci amfora, keramičkoga posuđa i stakla.