Kada su 9. godine slomili otpor ratobornih Ilira, Delmata i Panona, Rimljani su počeli graditi ceste, mostove i tvrđave. Jedan od manjih vojnih tabora, za smještaj kohorte od 400 vojnika i 100 konjanika, bio je na području Ljubuškog. Pretpostavlja se da se nalazio na lokalitetu Gračine na Humcu. Numizmatički, metalni i keramički nalazi upućuju da je izgrađen u 1. st., najvjerojatnije u doba cara Tiberija kada je dovršena i cesta Salona—Narona. Imao je strateško– obrambenu ulogu: zaštitu doline Neretve i kolonije Narone od provala ilirskih naroda iz zaleđa. Istražen je samo manji dio kompleksa u površini od 2350 m2. Materijal za gradnju zidova potječe iz obližnjih kamenoloma u Bijači, Hardomilju i Crvenom Grmu. Središnji dio zauzimale su kupelji, a koristile su ih uglavnom vojna i civilna elita. U blizini tabora bilo je obrtnika — kovača, frizera, postolara, klesara i oružara, a vjerojatno i vojni bordel. Pronađeno je više ulomaka crijepa sa žigom vojnih postrojbi, pa se pretpostavlja da su legije i kohorte izrađivale crijep i opeku.